Učenje vještina započinje u roditeljskom domu. Djeca uče oponašanjem, a roditeljski model je za dijete neprocjenjiv. Iz tog razloga veoma je važno djetetu svojim primjerom ukazivati na odgovornost i odgovorna ponašanja.
Djeca se uče odgovornosti kada samostalno jedu i spavaju, kada se samostalno oblače i igraju, kada pomažu u jednostavnim poslovima i djeluju unutar postavljenih granica. U svakom trenutku treba voditi računa o tome da su zadaci koji su zadani djetetu primjereni njegovom uzrastu.
Vrlo mala djeca mogu npr. donijeti odluku o tome što će obući birajući između dva ponuđena prijedloga roditelja. U tom trenutku dijete se osjeća važno jer je napravilo izbor.
Učenjem odgovornosti potičemo djecu da nauče misliti o osjećajima drugih, pravedno se odnositi prema drugim ljudima, paziti na svoje i tuđe stvari, govoriti istinu i priznati pogrešku. Jednako tako važno je dijete naučiti da cijeni sebe i svoja postignuća te da je zadovoljan s onime što može učiniti. Djeca najbolje uče iz iskustva i zato treba pronaći načine u svakodnevnom životu kako bi im pokazali kako odgovornost izgleda.
Djeca kojoj se daju odgovornosti imaju veći osjećaj obiteljske pripadnosti i jačaju uvjerenje da značajno pridonose životu. Učeći djecu da prihvaćaju odgovornost kako za dobra tako i za loša djela potičemo ih na razmišljanje o ispravnosti postupaka i načinu kako bi se ponašanja mogla promijeniti. Pogreške u procesu učenja su nužne i pružaju nam prilike za nove pokušaje. S obzirom na to pretjerano kritiziranje nije poželjno.
Ukoliko roditelji ili netko drugi obavlja poslove za djecu, ako su djeca kažnjavana zbog neispunjavanja zadatka ili ako ih se često ¨spašava¨ od neugodnih situacija, djeca će se teže naučiti odgovornosti.
Načini na koje možemo pomoći djetetu da se nauči odgovornosti su:
- uključivanje djece u kućanske poslove (zadaci moraju biti u skladu s dobi djeteta)
- zadaci djeci moraju biti razumljivi i izvedivi
- dijete mora imati priliku osjećati se uspješno samostalnim obavljanjem zadatka
- poticanje i pohvala ne smiju izostati bez obzira na ishod, ponekad je uloženi trud oko zadatka puno važniji
- dobro odrađen posao se ne nagrađuje uvijek
- unijeti zabavu u obaveze
- zamoliti dijete da napravi nešto određeno umjesto optuživanja da je napravilo nešto loše
- izbjegavati podmićivanje da bi se dijete ponašalo odgovorno.
I za kraj kao što je već napisano, djeca najbolje uče iz iskustva. Budimo djeci dobar primjer, ostvarimo s njima dobar odnos, budimo s njima, poučavajmo ih zanimljive i korisne stvari, ne činimo umjesto njih i na pravom smo putu odgoja za odgovornost.
Literatura:
https://www.zdravi-grad-porec.hr/strucne-teme/odgoj-za-odgovornost/
Pripremila:
Sanja Jerković