Okupili smo se ispred vrtića, naše kuharice su nam spremile lunch pakete, mahali smo roditeljima i krenuli u 08:15 autobusom iz Orebića. Kada smo došli u Kunu, najprije smo hranili magarce salatom, jabukama, kupusom, a nakon toga, dundo Milo je rekao da je vrijeme za jahanje. Djeca su slijedila pravila ponašanja kada se nalaze u blizini životinja, bila su oprezna, ali dovoljno opuštena kako bi mogla uživati. Nakon jahanja pojeli smo doručak ispred Crkve Gospe Delorite, a onda krenuli i u obilazak crkve. Tada je došlo vrijeme za posjetu farme obitelji Antunović gdje smo vidjeli različite domaće životinje – krave, koze, kokoši i ponije. Potom je bilo vrijeme za ručak, u restoranu Obiteljskog domaćinstva Antunović dočekao nas je topao obrok i osvježenje. Kada smo se odmorili krenuli smo u posjetu Vinariji Palihnić. U vinariji smo čuli ponešto o jematvi i procesu prerade grožđa, a i pomogli smo pakirati vino u kutije. Izlet smo završili obilaskom spomenika Matu Celestinu Medović i igrom u parku. Nasmijani i pomalo umorni smo se ukrcali u autobus i krenuli prema Potomju, Trpnju, Orebiću i Vignju.

Boravak u prirodi ima brojne dobrobiti za cjelokupan razvoj djeteta te im omogućava izravno istraživanje okoline u kojoj žive. Razlog tome su različiti poticaji za kretanje i spoznaju. Istraživanja pokazuju kako boravak na otvorenom omogućava djetetu razvoj različitih simboličkih igara, igra je kvalitetnija te je obilježena raznovrsnijom socijalizacijom i komunikacijom među djecom, djeca manje ulaze u međusobne sukobe i lakše pomiču granice svojih sposobnosti.

Ovim izletom nastojali smo razvijati svijest o potrebi zaštite prirode, razvijati životno-praktične vještine, osobito smo djeci nastojali osvijestiti važnost brige o samome sebi i poticati stvaralačko ponašanje.